KAKO VI GLEDATE NA NEŽNIJI POL?
Neodoljiva privlačnost lica i tela dama oduvek je bila inspiracija za umetnike, čak i uzrok ratova i razdora, a u modernom dobu ona je i dalje nepresušan izvor ideja za nove artističke kreacije posebno u svetu marketinga. Kako se ovaj i trend jednakosti polova koji podrazumeva i na svođenje dama na “predmet želja“ slažu pita se naša saradnica iz Novog Sada.
Želja za mestom pod suncem i dugogodišnja borba za jednakost urodila je plodom i žene su konačno dobile (približno) ista prava kao muškarci, barem u “zapadnom svetu.“
“Ne želim da me muškarci doživljavaju kao seksualni objekat“ – parola modernih feministkinja, preplavila je medije u ovom dobu polne jednakosti. I ja se pitam, da li je to baš tako. Da li žene stvarno ne žele da ih neko pogleda i izgubi tlo pod nogama? Da li žene stvarno ne žele da ih neko pogleda i iskusi poremećaj u doživljaju prolaska vremena zbog njihove lepote? Naravno, redukovanje žene na ulogu vizualnog, pornografskog sredstva za zadovoljavanje muških seksualnih impulsa je tako pogrešna, a ipak sveprisutna pojava u našoj kulturi i našim medijima. Nemoguće je proći gradom, a da vas ne prate zavodljivi, ranjivi, obećavajući pogledi žena sa bilborda, izloga, brendiranih autobusa, a televiziju da i ne pominjem. Fotošop upotpunjava i hrani fantaziju i dodatno nam postavlja konzistentne mere u koje svaka žena treba da se uklopi da bi ispunila standarde lepote, privlačnosti i ženstvenosti. Posledice tog virtualnog standarda odražavaju se u broju bulimičnih, anoreksičnih i depresivnih mladih žena. I tako nastaju dve struje u ženskim redovima, one koje su protiv objektivizacije ženskog tela u svrhu seksualne manipulacije i one koje se slažu sa prvima u teoriji, ali tvrde da se ulepšavaju (šminkaju, vežbaju, drže dijete i oblače seksipilno) za sebe. Drage moje dame, ne morate to izreći naglas, ali testirajte se. Kada bi ste se našle same na pustom ostrvu, da li bi ste se depilirale “za sebe“ i šminkale “za sebe“ i da li bi vas uopšte bilo briga kako izgledate, ako nema drugog ljudskog bića da vas validira? Šta nas onda nagoni na ovakvo ponašanje?
Odgovor je – ženska lepota, jedna od najveličanstvenijih kreacija planete Zemlje, taj neuhvatljivi, magični vizualni kvalitet, ta duboka mirna snaga, ta gracioznost. Od početka postojanja ljudske civilizacije inspirisala je mušku kreativnost, kao i ratove. Poezija, muzika, slikarstvo – sve same posledice uznesenosti ženskom lepotom. Vešta zavodnica, mala devojčica, eksplozivna naprava za ekstremno pažljivo rukovanje, mudra duša, negovateljica, nežan cvet, genije, seks simbol, fatalna žena. Koliko je samo divnih i raznolikih ekspresija prirodne pojave zvane ženska lepota.
Pitam se, da li smo se u svojoj borbi za ravnopravnost, boreći se sa muškarcima, protiv muškaraca, njihovim metodama, izborile za svoje pravo da budemo ravnopravne ili da budemo muškarci, odbacujući ženski princip i sve ono što nas na tako čaroban način čini ženama. Budimo ženstvene po svojoj meri. Osetimo snagu, ljubav i podršku svih generacija žena koje su nam prethodile. Podršku da postojimo vođene svojim unutrašnjim impulsom i ženskim principom, a ne bilo kakvim spolja nametnutim standardima.