LJudska populacija na ivici prirodnog opstanka
LJudska populacija na ivici prirodnog opstanka
Cilj svake vrste, jeste njeno postojanje, putem što prirodnije i kvalitetnije reprodukcije.
Metodološko istraživanje literature, kao i višedecenijsko iskustvo, alarmiraju na uzbunu, jer u modernome svetu, postoji preko 85 000 hemijskih materija nepovoljnih po reprodukciju.
Rezultati istraživanja pokazuju da su danas problemi reproduktivnog sitema i neplodnosti veliki poput problema globalnog zagrevanja.
Prof. dr sci. med. Niels Skakkebaek (Danska), je na osnovu opsežnog istraživanja zaključio, da je u poslednjih 50 godina broj spermatozoida muškaraca opao za 50%, što je potvrdila i prof. dr sci med. Shanna Swan (SAD), dok prof. dr sci. med. Pierre Jovannet (Fransuska) zaključuje da se u poslenjih 20 godina, broj spermatozoida umanjivao od 2% na godinu dana. Istraživanja potvrđuju sličan trend u Rusiji, Srbiji, kao i u drugim zemljama. Hemikalije (sintetičke) u ljudskom okruženju (ksenobiotici, endokrini disruptori), koje su se masovno pojavile nakon 1945 godine, mogu delovati poput hormona, uzrokujući velike posledice, a postoje tamo, gde niko nije ni pomišljao da mogu biti. „Kada razmišljamo o funkcionisanju hormonskog sistema, govorimo o bravi i ključu. Primaoc je brava, a hormon je ključ. Mislili smo da ključ mora biti jedinstven. Ali sa hemijskim materijama počinjemo shvatati, da može postojati na stotine ključeva koji odgovaraju bravi. To zastrašuje, jer one mogu stimulisati neke funkcije organizma, što se smatralo nemogućim“. Rezultati istraživanja već odavno alarmiraju na uzbunu. Danas ima sve više dokaza, da bolesti odraslih potiču iz fetalnog razdoblja, a mogu se ispoljiti i u trećoj generaciji.
Zaključiti možemo, da hemijske materije mogu zavarati hormonski sistem živih bića, i da se intrauterino mogu pojaviti mnoga patološka stanja, koja se ekstrauterino mogu ispoljiti, ili u narednim generacijama. „Svi smo mi deo jednog velikog eksperimenta“. Radi što prirodnije i kvalitetnije reprodukcije, neophodno je svakodnevno živeti u skladu sa svih 11 prirodnih zakonitosti življenja.
Ključne reči: ljudska populacija, neplodnost, ugroženost, otrovne materije
Rad:
Cilj svake vrste, jeste njeno postojanje, putem što prirodnije i kvalitetnije reprodukcije.
Metodološko istraživanje literature, kao i višedecenijsko iskustvo, alarmiraju na uzbunu, jer u modernome svetu, postoji preko 85 000 hemijskih mateija nepovoljnih po reprodukciju.
Rezultati istraživanja pokazuju da su danas problemi reproduktivnog sitema i neplodnosti veliki poput problema globalnog zagrevanja. Prof. dr sci. med. Niels Skakkebaek (Danska), je na osnovu opsežnog istraživanja zaključio, da je u poslednjih 50 godina broj spermatozoida muškaraca opao za 50%. Do istih rezultata je došla i prof. dr sci. med. Shanna Swan (SAD). Prof. dr sci. med. Pierre Jovannet (Fransuska) zaključuje da se u poslenjih 20 godina, broj spermatozoda umanjivao od 2% na godinu dana. Istraživanja potvrđuju sličan trend u Rusiji, Srbiji, kao i u drugim zemljama.
Razlog su preko 85 000 otrovnih hemikalija. O većini njih ne znamo ništa, koliko su kancerogene, kako utiču na reproduktivni potencijal, imunogeni sistem, metabolizam…
„Svi smo mi deo jednog velikog eksperimenta“
Naučnici različitih disciplina, kao što su biolozi, ginekolozi, onkolozi, toksikolozi… potvrđuju da hemijske molekule, koje su se kod nas pojavile u drugoj popovini XX veka, prestavljaju opasnost za ljudsku sposobnost reprodukcije, jer proizvedene hemijske molekule, mogu zavarati hormonalni sistem živih bića.
Problemi neplodnosti su danas veliki, kao problem globalnog zagrevanja. Sve je povezano.
Početkom devedesetih godina XX veka, danski naučnik prof. dr sci. med. Niels Skakkebaek je na osnovu opsežnog istraživanja, dokumentacije od 1930 godine, te analiziranih preko svetskih 60 istraživanja, zaključio da se u poslednjih 50 godina broj spermatozoida muškaraca umanjio za 50%.
U Francuskoj, prof. dr sci. med. Pierre Jovannet, je utvrdio smanjenje broja spermatozoida u poslednjih 20 godina kod parižana za 40%, što je gotovo 2% svake godine. Spermatozoida ima manje, manje su pokretljivi, neki imaju dve glave, a sve više dece se rađa sa genitalnim malformacijama.
Prof. dr sci. med. Niels Skakkebaek, direktor istraživačkog tima univerzitetske bolnice u Kopenhagenu, napominje da rak testisa, muška neplodnost, hipospadije, nespušteni testisi i druge polne malformacije počinju u fetalnom razdoblju.
Radi toga je neophodno dobro paziti na hemijske materije, koje su aktivni učesnici tokom trudnoće, jer njihov uticaj na fetus može izazvati nepovratne posledice.
Zasigurno je da uzrok bolesti jeste ili genetski, ili dolazi iz okline. Nema druge mogućnosti. Velika promena u nastanku bolesti, u tako kratkom vremenu, može proizići samo iz spoljašnih uzroka, uključujući toksične materije i način života.
U spoljašnjoj sredini, tiha opasnost preti od hemijskih materija, kao što su pesticidi (koji mogu delovati kao ženski polni hormon estrogen), pospešuju nastanak anomalija polnih organa, smanjuju imunitet, a mogu promeniti razvoj penisa i testisa kod muškog pola, kao i jajnika kod ženskog pola.
Činjenica jeste, da embrio u razvoju može biti izložen veoma malim količinama hemijskih molekula, da mogu delovati poput hormona, i da to naučnike veoma brine. Posledice su velike.
Mužjaci experimentalni životinja, izloženi hemijskoj materiji atrazinu, postali su hermafroditi. Njihovi testisi sadržali su ženske jajne ćelije.
Kod novorođenčadi humane populacije, kao i kod životinjskih vrsta, koncentracija hormona, zvani testosteron, bila je izuzetno niska. Genitalni organi (penis) su za 25% manji u poređenju sa normalnom veličinom, što govori i o modifikaciji ponašanja i rada drugih žlezda unutar organizma.
U kanceroznim tumorima jajnika odraslih osoba, pronađene su ćelije slične ćelijama fetusa. „Kao da je nešto zaustavilo njihov razvoj u majčinoj utrobi“. Sve je to povezano potvrđuju naučnici, što znači da postoji povezanost događaja pre, i pri rođenju, sa onim u odrasloj dobi.
Sintetičke materije, zvane endokrini disruptori, već su zahvatili našu svakodnevnicu. One postoje tamo, gde niko nije ni pomišljao da mogu biti. Detredženti, limenke, plastika, ambalaže… Naučnici su testirali sastojke iz 50-ak proizvoda, koji se redovno upotrebljavaju. U tim su proizvodima pronašli hemijske molekule hormonskog delovanja poput bisphenola A (BPA), nonil fenola… Dovoljno je napomenuti da plastika, taj materijal, koji se smatra inertnim, sadržava sastojak koji deluje kao ženski hormoni, te može izazvati umnožavanje kanceroznih ćelija…
Kod experimentalnih životinja, kada te materije dobijaju tokom trudnoće, preko ishrane majke, kada odrastu, razviju se prekancerozne promene u 100% slučajeva, bez obzira na dozu koju su primili. Zato se postavlja pitanje, da li rak počinje još u majčinoj utrobi?
Naučnici su zaključili, da lažne hormonske materije (ksenoestrogeni), koji se nalaze u okruženju čoveka poslednjih 50 godina, jesu značajan činioc iznenadnog povećanja broja oboljenja od raka i drugih bolesti.
Među najsumnjivijim su phtalates. Oni služe kao omekšivači plastike i fiksatorima u parfemima, a ima ih u kozmetici, domaćinstvu, omotima prehrambenih proizvoda, PVC-u, igračkama, majicama…
U Kopenhagenu je urađeno istraživanje, na 2000 žena tokom trudnoće, i u svakom uzorku majčine krvi, mleka i urina, kaže rukovodioc istraživanja u molekularnoj biologiji univerzitetske bolnice u Kopenhagenu, dr Henrik Leffers, pronađene su ftalate, pesticidi i druge toksične materije.
Naučnici, a pogotovu danski naučnik prof. dr Niels Skakebaek, kaže da ima sve više dokaza da bolesti odraslih, potiču iz fetalnog, to jest unutar materičnog razdoblja.
Nigde u svetu nema ni jedan zakon, koji uzima u obzir interakciju različitih hemijskih materija, potvrđuje dr Henrik Leffers. Uvek se analizira po samo jedna molekula. Više nije moguće proučavati jednu po jednu materiju. Tako više ne ide. Kombinacija hiljade molekula u vrlo malim količinama, mogu izazvati nepopravljivu štetu u našem organizmu.
Činjenica jeste, da živimo u ovom svetu nevidljivih opasnosti, koje smo sami stvorili.
Hemikalije u ljudskom okruženju (ksenobiotici, endokrini disruptori), koje su se masovno pojavile nakon 1945 godine, mogu delovati poput hormona, uzrokujući velike posledice, a postoje tamo, gde niko nije ni pomišljao da mogu biti.
„Kada razmišljamo o funkcionisanju hormonskog sistema, govorimo o bravi i ključu. Primaoc je brava, a hormon je ključ. Mislili smo da ključ mora biti jedinstven. Ali sa hemijskim materijama počinjemo shvatati, da može postojati na stotine ključeva koji odgovaraju bravi. To zastrašuje, jer one mogu stimulisati neke funkcije organizma, što se smatralo nemogućim“.
Rezultati istraživanja već odavno alarmiraju na uzbunu. Danas ima sve više dokaza, da bolesti odraslih potiču iz fetalnog razdoblja, a mogu se ispoljiti i u trećoj generaciji.
Zaključiti možemo, da hemijske materije mogu zavarati hormonski sistem živih bića, i da se intrauterino mogu pojaviti mnoga patološka stanja, koja se ekstrauterino mogu ispoljiti, ili u narednim generacijama.
Naučnici su se složili. Od prvih trenutaka života, okolina ulazi u igru. Poigrava se osetljivošću hormonske ravnoteže. Upravo tokom trudnoće mogla bi se pojaviti mnoga patološka stanja poput raka, bolesti imunološkog sustava, problemi sa štitnjačom, dijabetesa. Popis mogućih bolesti u međunarodnim publikacijama sve je duži.
„Svi smo mi deo jednog velikog eksperimenta“. Radi što prirodnije i kvalitetnije reprodukcije, neophodno je svakodnevno živeti u skladu sa zakonitostima prirode i koristiti samo prirodne materijale.
LITERATURA:
1. American Academy of Pediatrics. Pediatric environmental health. American Academy of Pediatrics, 2003. US Environmental Protection agency www.epa.gov/pesticides EPA Endocrine Disruptor Screening Program www.epa.gov/scipoly/oscpendo
2. Valerije Vrček, (2010), Druga strana potrošačkog raja: između bolesti i zdravlja, Školska knjiga Zagreb, Zagreb
3. Humana reprodukcija i endogeni disruptori, Boro M. Vujasin, 56. Ginekološko-akušerska nedelja SLD, Begrrad –Sava Centar 31.maj-1.jun 2012, Srpsko Lekarsko Društvo Ginekološko-Akušerska Sekcija, Grafocard Beograd, 329-340, ISBN 978-86-6061-019-7
4. Agency for toxic substances and disease registry www.atsdr.cdc.gov/tfacts35.html
5. National Research Council. Hormonaly active agents in the environment. National Academic Press; Washington, DC, 1999.
6. Put za zdrav i srećan život, Boro M. Vujasin, Zbornik Radova: III Multidisciplinarni Kongres Ishrana Budućnosti sa međunarodnim učešćem, Zrenjanin 27.09-28.09.2013, Društvo za populacionu politiku „Breg“ Titel, Mala knjiga-Novi Sad, ISBN 978-86-915909-1-8, 29-31.