Hrana bez genetički modifikovanih organizama (GMO)
Hrana bez genetički modifikovanih organizama (GMO)
-
Rubrika: Saznanja koja život znače
Cilj: Upoznavanje šire stručne i naučne javnosti sa štetnim efektima genetički modifikovanih organizama (GMO) na ljudski i životinjski organizam pri njihovom korišćenju u ishrani.
Metodologija: Pregled najnovije svetske literature o štetnim efektima GMO na ljudski i životinjski organizam.
Rezultati: Dosadašnja in vitro i in vivo istraživanja su nepobitno pokazala da hrana sa GMO ispoljava višestruke štetne efekte na organizam ljudi i životinja.
Zaključak: Upotreba hrane sa GMO praćena je veoma velikim rizicima po rast, razvoj, reprodukciju, zdravlje, pa čak i opstanak ljudi i životinja.
Uvod: Genetički modifikovani organizmi (GMO) su organizmi kojima je genski sastav izmenjen na način koji se nikada ne bi desio prirodnim putem: razmnožavanjem ili rekombinacijom postojećih gena dotične vrste. GMO imaju laboratorijski izmenjenu gensku strukturu koja ne postoji u prirodi, jer je dobijena tehnološkim postupcima poznatim kao genetičke modifikacije. GMO nastaju veštačkim ubacivanjem ili prenošenjem gena [jedna ili više sekvenci deoksiribonukleinske kiseline (DNK)] u genom (zigot ili embrion) domaćina od druge biološke vrste (mikroba, biljaka, insekata, životinja, ljudi), pa se nazivaju i transgeni organizmi.
Cilj: U biologiji i medicini, GMO se koriste za: genetička istraživanja (genetski inženjering); proizvodnju vakcina, hormona, enzima; modeliranje raznih bolesti i u komercijalne svrhe. Pored ekonomskih (kupovina semena i dr.) i bioloških (uništavanje prirodnih vrsta), postoje i medicinske (veterinarska i humana medicina) nesuglasice oko opasnosti koje sobom nosi upotreba hrane sa GMO u odnosu na hranu bez GMO. Glavni razlozi medicinskih nesuglasica jesu neprekidni pokušaji osporavanja činjenica da je korišćenje hrane sa GMO praćeno velikim rizicima po zdravlje životinja i ljudi.
Metodologija: In vitro i in vivo istraživanja su pokazala da je korišćenje hrane sa GMO praćeno velikim rizicima po zdravlje životinja i ljudi. Za organizam domaćina, GMO su strani organizmi, koje on može (ali ne mora) prepoznati (pre ili kasnije) kao uljeze, koji zagađuju i/ili remete njegovu morfofunkcijsku strukturu i njegovo biološko (fiziološko, fizičko-hemijsko, energetsko, i informaciono) polje. GMO mogu biti prepoznati kao: antigeni (Ag) (GMO antigeni), i/ili promoteri [GMO promoteri ili “opasni signali” (“danger signals”) za indukciju imunskog odgovora pored Ag], adjuvansi (GMO adjuvansi), ili pak sa prepoznavanjem Ag učestvovati u aktivaciji T-limfocita (GMO kostimulatori). GMO mogu delovati na gene domaćina, izazivajući genetske poremećaje: direktno – genetički (menjaju genetski kod) i/ili indirektno – epigenetički (ne menjaju genetski kod, već gensku ekspresiju, stvarajući epigenetičke pomake u ekspresiji gena).
Rezultati: Rezultati većine studija sa GM hranom pokazali su da uvek (pre ili kasnije) nastaju: toksični efekti (digestivni, hepatički, pankreatički, renalni, reproduktivni) i/ili promena bioloških parametara (biohemijski, hematološki, imunološki) ljudskog organizma. Pokazalo se da mnogi od GMO u životinja (npr., hormoni) mogu biti aktivni u ljudi i prouzrokovati razne poremećaje i/ili oboljenja.
Mnogobrojna dosadašnja istraživanja su nepobitno potvrdila da se posledice upotrebe hrane sa GMO mogu ispoljiti kao: (1) imunske reakcije; (2) oštećenja organa; (3) multisistemski poremećaji; (4) poremećaji fertiliteta; (5) poremećaji embriogeneze; (6) tumorogeneza; (7) ubrzano starenje; i (8) povećanje mortaliteta.
Imunske reakcije su najčešća manifestacija organizma domaćina na unošenje hrane sa GMO. U GM hrani, specifični GM proteini u mleku, jajima, pšenici, orasima, kikirikiju, soji, ribi i školjkama prouzrokuju preko 90% alergija na hranu. Protein GMO izaziva alergijsku senzitizaciju, koja čini glavni mehanizam nastanka alergija hranom ili na drugi način.
Oštećenja organa su vrlo česta posledica upotrebe hrane sa GMO. U pacova i miševa najčešće se javljaju zapaljenja sluzokože želuca, proliferativni ćelijski rast u želucu i crevima, kao i jedinstvene promene parenhima jetre, sa anomalijama jedra i jedarca. Dugotrajna (22,7 nedelja) ishrana svinja kombinacijom GM soje i GM kukuruza pokazala je pojavu jakog zapaljenja sluzokože želuca, sa 4 puta izrazitijom pojavom u mužjaka i 2,2 puta u ženki u odnosu na ne-GM hranjene svinje. U ženki su postojale i dodatne promene na materici, slične promenama u ženki pacova hranjenih GM sojom. Razne vrste GM kukuruza, koje imaju ostatke herbicida glifosata (glyphosate) (“Roundup”) i insekticidnog Bacillus thuringiensis (Bt) toksina ispoljavaju štetne efekte na zdravlje sisara, posebno na funkciju jetre i bubrega, ali i na srce, nadbubrežne žlezde, slezinu i hematopoezni sistem, sa mogućim budućim direktnim ili indirektnim metaboličkim posledicama genetičke modifikacije.
U žena trudnica je nađeno da Bt toksin prolazi kroz placentu i da cirkuliše u krvi fetusa. U in vitro studiji je pokazano da su transgeni Bt toksina toksični za ljudske ćelije i da ih ubijaju u dozi od 100 delova/ milion. Zajedno to mogu biti mehanizmi oštećenja ploda, ali i digestivnih poremećaja majke i bebe nakon rođenja.
Multisistemski poremećaji se ispoljavaju kao posledica dugotrajne upotrebe hrane sa GMO. Pored pomenutih multiplih efekata, Morgelonova (Morgellon ili Morgellons) bolest je do sada najbolje opisan multisistemski poremećaj nastao usled korišćenja GM hrane, koji obuhvata alergije i druge imunološke reakcije, psihofizičke poremećaje (neurokognitivni deficiti, sindrom hroničnog zamora, fibromialgija, multipla skleroza, psihijatrijski poremećaji, i dr.), depresiju, i totalnu nesposobnost.
Poremećaji fertiliteta su veoma česta manifestacija upotrebe hrane sa GMO. Dugotrajna multigeneracijska studija hranjenja miševa GM kukuruzom pokazala je smanjenje fertiliteta, reprodukcije i telesne težine. Testisi pacova hranjenih Roundup tretiranom sojom pokazuju značajne promene strukture ćelija. U ženki i mužjaka pacova hranjenih GM hranom sa ili bez Roundup-a androgen/estrogen ravnoteža biva modifikovana pomoću GM kukuruza i Roundup tretmana u korist više nego duple prevage estrogena sa metaboličkim posledicama izmene endokrinih efekata. Životinje hranjene GM hranom već posle četvrte generacije ostaju sterilne.
Poremećaji embriogeneze su posledica ne samo genetičkih izmena nego i toksičnosti pojedinih sastojaka hrane sa GMO. Roundup (glifosat) rezidue su toksične za ljudske placentalne, embrionalne, i umbilikalne ćelije. Glifosat rezidue su endokrini disruptori, koji u liniji ljudskih hepatičnih ćelija indukuju promene jedra i membrana, apoptozu i nekrozu. Na glifosatu zasnovani herbicidi prouzrokuju neuralne defekte, kraniocerebralne deformacije i druge poremećaje u embrionu žabe (Xenopus laevis), kao i slične poremećaje sa mikrocefalijom u embrionu pileta.
Tumorogeneza je vrlo česta posledica dugotrajnog korišćenja hrane sa GMO. Mleko krava, tretiranih rekombinovanim (genetički modifikovanim) goveđim hormonom rasta [recombinant bovine growth hormone (rbGH)], pokazalo je mnogo veće nivoe isulinu sličnog faktora rasta 1 [insulin growth factor 1 (IGF-1)], čije povećanje predstavlja veliki faktor rizika u ljudi za rak dojke, prostate, kolona, pluća i drugih organa.
Utvrđeno je da GM usevi prouzrokuju povećanu antibiotsku rezistenciju, prisustvo toksina, gljivica ili toksičnih metala i povećavaju rizike od raka u ljudi, kao i da razgrađeni sastojci hrane stvaraju nove alergene i druge potencijalne rizike.
Posle 2 godine ishrane pacova, u čijoj hrani je bio Roundup (glifosat), razvili su se 2-3 puta veći tumori nego u kontrolnoj grupi. U svim tretiranim grupama 50%-80% ženki imalo je pojavu velikih tumora (3 po 1 životinji), dok je samo 30% kontrola bilo zahvaćeno. Najveći tumori (adenomi, fibroadenomi, karcinomi) bili su 5 puta češći nego u mužjaka i većinom (93%) u mlečnim žlezdama. Glifosat u manjim i relevantnim koncentracijama u životnoj sredini poseduje estrogenu aktivnost (slabiju od estradiola) i preko estrogenih receptora indukuje rast ljudskih kancerskih ćelija dojki.
Ubrzano starenje organizma je posledica dugotrajnog korišćenja hrane sa GMO i u većim količinama. Kukuruz sa velikim koncentracijama GM-lizina sadrži povećane količine toksina, pa može usporiti rast životinja ili ljudi i imati štetne efekte u nepredviđenim pravcima, dok njegovo kuvanje proizvodi toksične sastojke koji su udruženi sa simptomima Alzheimer-ove bolesti, dijabetesa, alergija, bolesti bubrega, sa rakom i starenjem.
Povećanje mortaliteta je najčešće posledica združenog delovanja svih sastojaka hrane sa GMO na sve organe i sisteme organizma. Ogledi su pokazali da pacovi hranjeni 15 meseci GM kukuruzom NK603 (sa Roundup-оm ili bez njega) imaju povećanu smrtnost. Smrt pacova mužjaka većinom je nastajala usled razvoja teških hepatorenalnih insuficijencija, potvrđujući prve znake toksičnosti viđene prethodno za vreme ispitivanja efekata hranjenja GM kukuruzom NK603 tokom 90 dana. U ženki, bubrežno “curenje” јona bilo je evidentno na biohemijskom nivou u 15. mesecu ogleda, gde su teške nefropatije otkrivene postmortem, na patoanatomskom nivou. Poremećaj parametara bubrežne funkcije može biti indukovan pomoću redukovanih nivoa fenolskih kiselina u GM kukuruznoj hrani korišćenoj u ogledu.
Hronične studije (2 godine) ispitavanja zdravstvenih efekata Roundup-tolerantnih GM useva davanih pacovima (11% u hrani) su se ispoljile sa 2-3 puta povećanom smrtnošću u odnosu na kontrolu, sa najvećim oštećenjem jetre (nekroza), hepatodigestivnog trakta i bubrega (inflamacija, degeneracija) u mužjaka, a u ženki sa dodatnom pojavom mamarnih tumora i tumora hipofize.
Zaključak: Hrana sa GMO može prouzrokovati mnoštvo poremećaja i oboljenja akutnog ili hroničnog karaktera. Hrana sa GMO može prouzrokovati razvoj nepoznatih oboljenja životinja i ljudi. Upotreba hrane sa GMO praćena je veoma velikim rizicima po rast, razvoj, reprodukciju, zdravlje, pa, čak, i opstanak ljudi i životinja.
LITERATURA:
1. Carman J.A., Vlieger H.R., Ver Steeg L.J., Sneller V.E., Robinson G.W., Clinch-Jones C.A., Haynes J.I., Edwards J.W.: A long-term toxicology study on pigs fed a combined genetically modified (GM) soy and GM maize diet. Journal of Organic Systems 2013; 8(1): 38–54.
2. Đorđević D.: Patobiološki efekti genetički modifikovanih organizama (transgena) na zdravlje životina i ljudi. Medical Data Rev 2013;5(1): 065-067.
3. Institute for Responsible Technology: State-of-the-Science on the Health Risks of GM Foods. V1.24.13. Fairfield, 2013, pp. 1–25. www.responsibletechnology.org
4. Séralini G.-E., Clair E., Mesnage R., Gress S., Defarge N., Malatesta M., Hennequin D., de Vendômois J.S.: Republished study: long-term toxicity of a Roundup herbicide and a Roundup-tolerant genetically modified maize. Environmental Sciences Europe 2014, 26:14.
5. Thongprakaisang S., Thiantanawat A., Rangkadilok N., Suriyo T., Satayavivad J.: Glyphosate induces human breast cancer cells growth via estrogen receptors. Food and Chemical Toxicology 2013; 59: 129–136.