Da svet viđen očima dece čine samo lepe i jednostavne svima dostupne stvari, pokazali su mališani koji su pohađali program škole slikanja udruženja građana “4 art”, čiji su radovi izloženi u poznatoj novosadskoj galeriji.
Izložba dečijih slika I ja se pitam u galeriji ,,Pro arte” u Novom Sadu, okupila je veliki broj posetilaca. Akademska slikarka Milena Radić, predavač u ,,Školici slikanja” koju pohađaju mališani autori slika, zadovoljna je autoportretima svojim malih umetnika, koji su oslobodili svoju kreativnost, a nama dopustili da shvatimo kako oni doživljavaju svet oko sebe.
Program pod nazivom ,,Školica slikanja” realizuje se u okviru udruženja građana ,,4 art” i u njega su uključena deca uzrasta od 4 do 11 godina. Učesnici programa su stvorili dela sa puno ljubavi, posvećenosti i kreativnosti, a putem od slike do izložbe vodila ih je Milena Radić zajedno sa Mirjanom Đukić, organizatorkom programa.
Tema izložbe I ja se pitam je bila slobodna. Trebalo je da deca prikažu svet oko sebe, kako bi izgledao kada bi se oni pitali. Jedna od predivnih stvari koje smo mi primetili, a odnosi se na njih, jeste da u doba tehnologije, u doba kompjutera, nijedan mobilni telefon, tablet ili računar nije na slici. Kao glavni motiv na njihovim autoportretima dominira priroda. Pozadina prirode je na svim autoportretima. „Ne samo što su nas iznenadili, nego smo i ponosni na njih, na to koliko oni brige, nežnosti i pažnje posvećuju prirodi”, kaže Milena Radić.
,,Školica slikanja” je nastala iz iskrene ideje Mirjane Đukić, koja je i organizator programa, dok nastavu drži akademska slikaraka, koja znanja iz ove umetnosti prenosi deci na njima razumljiv način.
„Nema ništa lepše nego kada sa nestrpljenjem dolazite na posao, kao što je to moj slučaj”, nastavlja Milena. “Decu ne doživljavam kao učenike, oni su za meni ličnosti, uživam u njihovom razvoju. Moj glavni cilj je da ih osposobim tehnički, možda malo i filozofski, da mogu da se izražavaju, da budu slobodni, podstičem njihovu radoznalost i podupirem kreativnost. Mi imamo drugarski odnos, ali kada pričamo o slikarstvu, ne koristim detinjaste izraze, znaju razliku između pojmova crtaćemo i slikaćemo. Učimo tehnologiju tako što im zadam temu, kroz koju provučem nešto iz teorije slikarstva. Oslobodila sam ih straha, znaju da ne postoji glupo pitanje, nego da su slobodni da o svemu pitaju i da sa slobodno izražavaju.”
Program škole osmišljen je tako da svi mogu da slikaju bez obzira da li imaju talenat.
“Mi u školici mislimo da svako dete u sebi krije talenat. Slikarstvo, isto kao i zanat, može da se nauči. Tu se razvija motorika, ali talenat je ono što će nekog učiniti umetnikom. Apsolutno se slažemo sa konstatacijom da bi neko bio uspešan potrebno je 10% talenta i 90% rada, truda i zalaganja. Kod dece često dolazi do oscilacija, dešava nam se da i ona deca koja su talentovanija u jednom trenutku izgube interesovanje, dok drugi koji nemaju toliko dara još jače počinju da se trude. Kod dece ne postoje nepremostive prepreke. U grupi oni nemaju takmičarski duh, što je i bio naš cilj. Podstičemo ih da se druže, podržavaju i pomažu. Imali smo i veliku podršku roditelja, koji su takođe podsticali decu da se izraze kako žele i nisu pred njih postavljali svoja očekivanja. Čast mi je da mi pružaju tu slobodu da ih razvijam. Ponosna sam na činjenicu da zaista imam lepu komunikaciju sa svakim roditeljem, mi vodimo razgovore o njihovom napredovanju ili na šta treba skrenuti pažnju. Dokaz tome je veliki broj posetilaca izložbe.“
Mali umetnici u prvim intervjuima:
Učesnici izložbe jednako slobodno kao što slikaju, nisu se ustezali da odgovore na novinarska pitanja.
Lena Matić (11 godina): „Volim da slikam, počela sam sa dve godine. Najviše volim prirodu, najviše cveće. Posebno volim da slikam oči.“
Damjan Katić (10 godina): „Upis u školicu je bio poklon iznenađenje od mame. Volim da slikam prirodu, posebno životinje, cveće i drveće. Srećan sam dok slikam i stalno se pitam šta ćemo novo da radimo. Nisam više pored kompjutera toliko često, a upoznao sam i dosta novih drugara.”
Polina Zalevskaja (11 godina): „Volim da slikam cveće posebno akvarelom. Stalno hoću da isprobavam nove tehnike. Volela bih da idem na neki umetnički fakultet, hoću da budem modni dizajner.”